Dead Kennedys

Prestao sam ih slušati (zapravo, drastično smanjio preslušavanje na neko vreme) kada sam shvatio da znam svaki rif, svaki melodičan početak, svako Biafrino zavijanje. Kasnije sam im se povremeno vraćao, shvatajući da još ima dosta toga da se nauči. Šta je sa rečima?
Ingleški mi nije maternji jezik, uostalom i za one kojima jeste postoji misheard lyrics. No nije sve u samim rečima, dosta toga je u značenju koje se odnosi na konkretne američke prilike (posebno što se tiče imena) i načina mišljenja. Ako mi je ovo drugo donekle (bilo) poznato nisam "u tim cipelama", pa da bi mi neki štos bio tako, native... Dakle, šta su nam Kenedisi zapravo hteli reći? Koga su oni zapravo prozivali (i to, stvarno uslovno rečeno "sa svoje strane", pošto se već pretpostavlja diskurs koji su oni imali - ukratko da taj diskurs ne može biti konzervativan)?!
Analiziraćemo tri pesme sa prvog i najbitnijeg albuma Fresh Fruit for Rotting Vegetables. Mada mi se ideja uobličila gledajući jedan noviji dokumentarac, sadržaću se na viđenu samih reči, a ne kako ih danas članovi benda tumače. Polazim od toga da umetničko delo više ne "pripada" autoru, o čemu ću još pisati na svojim blogovima, nego publici koja ga (ne) razume. Naravno, saznanje "šta je pisac hteo reći" može biti korisno, mada pitanje koliko ga stvarno možemo imati...

Tipična punk himna zanimljivog naslova. Iako su navodno neki portugalski desničari ovo shvatili bukvalno, naravno da je reč o ironiji. Nije teško videti da je reč o prikazu (liberal)kapitalističkog sveta, tako sličnom onom datom u stripovima Maksa Bunkera - inače skoro nepoznatom u Americi koju opisuje u svom najvećem delu Alan Ford, i ne toliko poznatom u rodnoj mu Italiji, kao što je poznat "na ovim prostorima"... No, ima ovde još nešto!
Jasno je ovde o čemu je reč, još prvih praštavih stihova o prednostima neutronske bombe koja uništava samo živu silu (Sirotinja uvijek najebe - KUD Idijoti), dok čuva svetinju privatne svojine. To se vidi na prvu, ali šta znače sledeći stihovi:
Jane Fonda on the screen today 
Convinced the liberals it's okay 
So let's get dressed and dance away the night
Ah ta Džejn, koja se onomad slikala sa vojskom Severnog Vijetnama (tada neprijatelja njene zemlje, šta god mislili o tome ratu), da bi kasnije izgradila karijeru u toj zemlji, uključujući razne krajnje potrošačke fitnes varijant. Živi dokaz reči Bore Čorbe: "Hipici i hipičkinje svi do jednog postali su svinje..." Džejn Fonda tada, kao Bono Vox posle 10, 15 ili 20 godina...

Ovo je muzički mnogo zrelija himna. Počinje bubnjevima, priključuje se prepoznatljiva bas linija. Kad sam bio u srednjoj, drugari su me zezali da zvuči kao šota. Dobro de, priznavao sam neki istočnjački prizvuk. Članovi benda danas to vide kao spoj Wagnera i bolera... i Zapadne obale Sjedinjenih Država.
Što se tiče reči, ovo je još jedna "kritika američkog društva", uključujući "autoritativne tendencije" u istom. Ali zašto baš Džeri Braun? Tada mi to ime ništa nije značilo. Mislio sam, ako ime nije izmišljeno (a tako zvuči) da je taj lik nešto kao Aleksander Hejg, koji se u istoj pesmi pominje. Hejg čije reči je legendarni Alf jednom prepoznao kao citat, kad mu je Vili (pater familias kuće u kojoj se slupao njegov svemirski brod) nešto zabranjivao...
No, Džeri Braun je sve suprotno od toga. Čovek, političar, koji je izlazio sa Lindom Rondštat... No, Linda Rondštat definitivno nije punk! Tako je ovaj ismejan kao "hipi fašista" - smejao sam se naglas kad sam to čuo u dokumentarcu.
Zen fascists will control you
 100% natural
 You will jog for the master race
 And always wear the happy face
...
DIE on organic poison gas
 Serpent's egg's already hatched
 You will croak, you little clown
 When you mess with President Brown
 When you mess with President Brown

I ždrebac koji za dužinu tuče ostale ždrebce! Ova himna je drugačija od onoga što se do tad radilo. Gitarski krici koje prati solo na basu, pa se pridružuje bubanj. Dizanje tenzije sve do hipnotičkog Pol-Pot-Pol-Pot-Pol-Pot-Pol-Pot-Pol-Pot-Pol-Pot-Pol-Pot! Singl je išao sa slikom tog masovnog ubice. A o čemu nam govori ova pesma?
Tekst u velikoj meri treba shvatiti bukvalno. Klinac koji fensi-šmensi-kul (TM Teofil Pančić, inače sav iz tog backgrounda), onaj koji će odrasti u politički korektnu personu. Ali hipsterčić nije osetio osnovni od ljudskih strahova (da se vratimo na muziku, ona bi mogla biti soundtrack nekakvog alternativnog filma snimljenog po deli H.P. Lovecrafta).
Well you'll work harder
With a gun in your back
For a bowl of rice a day
Slave for soldiers
Till you starve
Then your head is skewered on a stake 
Da li Biafra ovde misli na krajnju konsekvencu socijalizma, uopšte levičarstva, tako dragog američkim liberalima po kampusima?!? 
Now you can go where people are one
Now you can go where they get things done
Ovo su još zanimljivi stihovi. Prvi deluje kao slika i prilika levice, već optužene (u Americi) da uvodi kolektivizam. Ali ne žele li i konzervativci da budu jedno, ne obraćaju li se zastavi koja predstavlja - one nation under God, indivisible!? Ne uči li ih religija da su svi jedno u Isusu Hristu, pa što ne bi bili jedno u okviru Angkar!?
Drugi stih je još rečitiji, jer ko ne bi hteo da budu stvari urađene! Kao što su američki stratezi (mnogo gore ubice od pomenutog Pola) govorili kako moraš razbiti jaje da bi napravio kajganu, kao što je nešto kasnije Madlen Olbrajt ne trepnuvši pravdala ubistvo 500.000 dece. Možda bi oni tako rešili stvari kod kuće (što kao Ameru jeste Biafri važno), no malo ih hebu stečena prava građana. Dok ne dođe neko vanredno stanje, pa FEMA opravda izdatke za koncentracione kampove koji mogu da prime milione...

Ivan Vukadinović


Коментари

Популарни постови са овог блога

Уранска и хтонска божанства

Псеудопатриотизам

Logički problem indukcije